Alexander Grothendieck
| Alexander Grothendieck | |
 | |
| Rođenje | 28. 3. 1928. (1928-03-28) (dob: 96) Berlin, Pruska, Njemačka |
|---|---|
| Prebivalište | Francuski Pirineji |
| Polje | matematika |
| Institucija | Institut des hautes études scientifiques |
| Alma mater | Univerzitet Montpellier Univerzite Nancy |
| Akademski mentor | Laurent Schwartz i Jean Dieudonné |
| Istaknute nagrade | Fieldsova medalja (1966) Crafoordova nagrada (1988), odbio |
Alexandre Grothendieck (ili, ponekad, Alexander Grothendieck) je bio francuski matematičar (28. ožujak 1928. Berlin, Njemačka-13. studeni 2014. Pirineji), dobitnik Fieldsove medalje 1966. Grothendieckov rad revolucionirao je svjetsku matematiku u relativno kratkom aktivnom periodu od svoje teze koju je napisao pod vodstvom Jeana Dieudonnéa i Laurenta Schwartza 1953, pa do oko 1969, nakon čega Grothendieck namjerno u nekoliko naglih koraka napušta kontakt s matematičkom javnošću i znanstvenom karijerom; a nakon 1988 postaje gotovo posve nadostupan za javnost. Grothendieck odbija Crafoordovu nagradu švedske akademije. Ne zna se točno mjesto sadašnjeg Grothendieckovog prebivanja, a pretpostavlja se da je u nekom zaseoku u Pirinejima.
Grothendieckov znanstveni rad karakteriziran je dubokim konceptualnim promjenama i preoblikovanjima problema u terminima novih apstraktnih struktura koje bi pronašao vođen konkretnim problemom. Vođen je traženjem jednostavnosti i temeljnih zakonitosti u matematici, te dovodi u pitanje i najosnovnije pojmove kao što je topološki prostor, algebarski varijetet i slično, te naročito uspješno koristi metode mišljenja uz pomoć teorije kategorija.
Grothendieck je već kao srednjoškolac osjetio potrebu za razmišljanje o osnovama i sam došao do teorije koja je ekvivalentna Lebesgueovoj teoriji mjere koju tada nije poznavao. Doktorira s tematikom iz funkcionalne analize, uvodeći pojam nuklearnih operatora i nuklearnih prostora te niza tenzorskih prostora za funkcionalne prostore. Nakon teze, prebacije interes u teoriju snopova i topologiju gdje u čuvenom radu objavljenom u Tohoku Mathematical Journal, zasniva općenitiji pristup homološkoj algebri koji je dijelom motiviran teorijom snopova abelovih grupa. U tom radu uvodi fundamentalne pojmove: (adjungirana) ekvivalencija kategorija, Abelova kategorija, i univerzalni delta funktor. Nakon toga prelazi u algebarsku geometriju koju već krajem 1950-tih revolucionira uvodeći sheme, topose, Grothendieckove topologije i ideju motiva.
Među fundamentalnim pojmovima i teorijama koje je uveo Grothendieck svakako treba spomenuti i ove: algebarska shema, (Grothendieckov) topos, teorija silaska, pseudofunktor, fibrirana kategorija, stog, regularni diferencijalni operator, kristal, Grothendieckova topologija, etalna topologija, kristalna topologija, formalna shema te (zajedno s učenikom Verdierom) derivirana kategorija i triangulirana kategorija, te Grothendieckova Galoisova grupa. Fieldsovu medalju dobio je za Grothendieck-Riemann-Roch-ov teorem; a svojom najdubljom idejom smatrao je teoriju motiva. Za ostvarivanje izvedene kategorije (od hipotetičke abelove kategorije) motiva, 2002. Vladimir Voevodsky je dobio Fieldsovu medalju. Nakon napuštanja matematičke zajednice, Grothendieck u samoći smišlja "dječje skice", test kategorije i Grothendieckovu teoriju homotopija, te veliku hipotetsku sliku o vezama Galoisove teorije i teorije homotopije (čuveno pismo Davidu Quillenu "Pursuing stacks").
Vanjske veze
Alexander Grothendieck na Wikimedijinoj ostavi
- O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F. „Alexander Grothendieck – biografija”. MacTutor History of Mathematics archive. (en)
- Alexander Grothendieck na sajtu Mathematics Genealogy Project (en)
- Grothendieck Circle Arhivirano 2012-09-19 na Wayback Machine-u
- Institut des Hautes Études Scientifiques
- The origins of `Pursuing Stacks' Arhivirano 2012-07-22 na Archive.is-u
- Récoltes et Semailles
- španski prijevod "Récoltes et Semailles" i "Le Clef des Songes" i drugih Grothendieckovih tekstova
- short bio from Notices of the American Mathematical Society
- p
- r
- u
Nagrađeni Fieldsovom medaljom
- Lars Ahlfors / Jesse Douglas (1936)
- Laurent Schwartz / Atle Selberg (1950)
- Kunihiko Kodaira / Jean-Pierre Serre (1954)
- Klaus Roth / René Thom (1958)
- Lars Hörmander / John Milnor (1962)
- Michael Atiyah / Paul Cohen / Alexander Grothendieck / Stephen Smale (1966)
- Alan Baker / Heisuke Hironaka / Sergei Novikov / John G. Thompson (1970)
- Enrico Bombieri / David Mumford (1974)
- Pierre Deligne / Charles Fefferman / Grigory Margulis / Daniel Quillen (1978)
- Alain Connes / William Thurston / Shing-Tung Yau (1982)
- Simon Donaldson / Gerd Faltings / Michael Freedman (1986)
- Vladimir Drinfeld / Vaughan Jones / Shigefumi Mori / Edward Witten (1990)
- Efim Zelmanov / Pierre-Louis Lions / Jean Bourgain / Jean-Christophe Yoccoz (1994)
- Richard Borcherds / Timothy Gowers / Maxim Kontsevich / Curtis T. McMullen (1998)
- Laurent Lafforgue / Vladimir Voevodsky (2002)
- Andrei Okounkov / Grigori Perelman / Terence Tao / Wendelin Werner (2006)
- Elon Lindenstrauss / Ngô Bảo Châu / Stanislav Smirnov / Cédric Villani (2010)
- Artur Avila / Manjul Bhargava / Martin Hairer / Marjam Mirzahani (2014)
- Caucher Birkar / Alessio Figalli / Peter Scholze / Akshay Venkatesh (2018)
- Hugo Duminil-Copin / June Huh / James Maynard / Maryna Viazovska (2022)
