Analit

Analit, ili komponenta (u kliničkoj hemiji), je supstanca ili hemijski konstituent koji je objekat interesa u analitičkoj proceduri.[1][2][3]

Eksperimenti uvek nastoje da izmere osobine analita, dok se sami analiti ne mogu meriti. Na primer glukoza se ne može meriti, ali se može meriti njena koncentracija. U ovom primeru "glukoza" je komponenta a "koncentracije" je merljiva osobina.

Literatura

  1. Nešić, S. & Vučetić, J. 1988. Neorganska preparativna hemija. Građevinska knjiga: Beograd.
  2. Rajković M. B. i saradnici (1993). Analitička hemija. Beograd: Savremena administracija. 
  3. R. Mihajlović, Kvantitativna hemijska analiza (praktikum), Kragujevac, 1998.

Povezano

  • p
  • r
  • u
Merni instrumenti
Atomski apsorpcioni spektrometar  Atomski emisioni spektrometar  Gasna hromatografija  HPLC  Infracrveni spektrometar   Maseni spektrometar  Aparat za određivanje tačke topljenja  Mikroskop  Spektrometar  Spektrofotometar
Tehnike
Kalorimetrija  Hemometrika  Hromatografija  Elektroanalitički metodi  Gravimetrijska analiza   Masena spektrometrija  Spektroskopija
Titracija: Kiselo-bazna titracija  Taložna titracija  Redoks titracija  Kompleksometrija
Uzimanje uzoraka
Pod-uzorak  Razblaženje  Rastvaranje  Filtracija  Maskiranje  Pulverizacija  Priprema uzorka  Proces separacije
Prominentne publikacije
The Analyst   Analytica Chimica Acta   Analytical and Bioanalytical Chemistry   Analytical Chemistry   Analytical Biochemistry