Kiril II Carigradski

Ne treba izjednačavati sa Kirilo II.

Kiril II Kontares (grčki: Κύριλλος Β΄ Κονταρής; sredina 16. vijeka - 26. jun 1640) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada u tri navrata (1633, 16335-1636 i 1638-1639. godine), poznat po suparništvu sa svojim imenjakom Kirilom I Lukarisom.

Rodio se sredinom 16. vijeka u gradu Ber u Egejskoj Makedoniji. Obrazovao se u Galati, u školi koju su vodili jezuitski misionari, a zbog čega če do kraja života uživati reputaciju katoličkog simpatizera. 1618. godine je izabran za berskog mitropolita, a odakle ga je 1621. smijenio Timotije Berski.

Na Kirilovo stolovanje je značajno uticala eskalacija sukoba između katolika i protestanata u tadašnjoj Evropi, a koja se odrazila na osmanski dvor za čiju su se naklonost nadmetali ambasadori katoličkih i protestantskih država, a koji je imao ključnu ulogu u imenovanju patrijarha. Lukaris se smatrao simpatizerom kalvinizma, a za vrijeme njegovog trećeg stolovanja (1623-1633) je Kiril papi, prema pismima francuskog ambasadora kralju Luju XIII, poslao pismo papi u kome moli oprost za "herezu i shizmu" pravoslavaca.

Lobiranjem jezuita je Lukaris 5. oktobra 1633. svrgnut, a na njegovo mjesto postavljen Kontares. Tamo se, međutim, zadržao samo pet dana, jer su u Lukarisovu korist lobirali nizozemski i engleski ambasador. Kontares je prognan na otok Tenedos, odakle se vratio u Ber i ponopvno preuzeo dužnost mitropolita.

U martu 1635. je ponovno izabran za patrijarha, ali je na tom mjestu ostao 16 mjeseci. Zbog svađe sa drugim episkopima je ponovno svrgnut, te je dužnost patrijarha ponovno preuzeo Lukaris.

U proljeće 1638. je Lukaris konačno smijenjen od strane sultana Murata IV. Prema nekim izvorima, Kontares je nagovorio sultana da Lukarisa da zadaviti. On sam je u junu 1638. po treći put izabran za patrijarha. Potom je sazvao sinod na kome je Lukaris formalno anatemiziran zbog navodnog prihvaćanja kalvinizma u knjizi Confessio Fidei Orthodoxae objavljenoj u Ženevi nekoliko godina ranije. 15. decembra 1638. je objavio da službeno prihvaća katoličanstvo.

Njegov pokušaj da okonča Veliki raskol, međutim, nije dugo potrajao. Sljedeće godine je svrgnut i prognan u Tunis. Tamo je od osmanskih vlasti zadavljen nakon što je odbio primiti islam.

Prethodi:
Kiril I Lukaris
vaseljenski patrijarh Carigrada
1633
Slijedi:
Kiril I Lukaris
Prethodi:
Kiril I Lukaris
vaseljenski patrijarh
1635–1636
Slijedi:
Neofit III Nikejski
Prethodi:
Kiril I Lukaris
vaseljenski patrijarh Carigrada
1638–1639
Slijedi:
Partenije I Carigradski
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe