Le Bal des voleurs
Le Bal des voleurs | |
---|---|
Opće informacije | |
Autor | Jean Anouilh |
Datum pisanja | 1933. |
Žanr | comédie-ballet |
Jezik | francuski jezik |
Informacije o premijeri | |
Premijera | 17. rujna 1938. Théâtre des Arts Pariz, Francuska |
Režiser | André Barsacq |
Lica | |
|
Le Bal des voleurs (srpskohrvatski: Ples lopova) je drama (comédie-ballet) Jeana Anouilha iz 1933. godine, premijerno uprizorena 17. rujna 1938. godine u pariškom Théâtre des Arts u režiji Anouilhovog prijatelja i dugogodišnjeg suradnika, Andréa Barsacqa. Premijerno je objavljena 1938. godine, a kasnije je uvrštena u niz "ružičastih komada" (pièces roses), povodom prvog izdanja 1942. godine.
Sinopsis
Stara bogatašica, Lady Hurf, živi sa svojim nećakinjama, Evom i Juliette, te starim prijateljem, Lordom Edgardom, u Vichyju, gdje se strašno dosađuju. Tri žene su maltretirane od strane oca i sina Dupont-Dufort, bankara na rubu bankrota koji bi htjeli obnoviti svoje bogatstvo zahvaljujući izdašnom mirazu. Ubrzo u Vichy dolaze trojica lopova, Peterbono (vođa), Hector (zavodnik) i Gustave (učenik), i taj dolazak promijeni sve.
Hector i Eva ubrzo počinju flertovati, dok se Gustave i Juliette zaljube jedno u drugo. Vidjevši priliku, Peterbono ih odluči prikazati kao španjolske plemiće, koji su nakon revolucije izgubili povlastice. Iako odmah prozre njihovu igru, Lady Hurf pristaje na nju i pravi se da u Peterbonu prepoznaje svog starog prijatelja, grofa od Miraflora, kojega je upoznala i Biarritzu 1902. godine, a koji je u međuvremenu umro, te poziva trojicu lopova u vilu. I dok su Peterbono i Hector presretni, Gustav je nezadovoljan što pred djevojkom koju voli mora igrati igru.
Lord Edgard uskoro pronalazi smrtovnicu za "grofa od Miraflora", međutim Juliette ju uspije ukrasti i ubrzo sazna cijelu istinu.
Ubrzo gotovo svi odlaze u casino gdje bi se, kako oni vjeruju, trebao održati ples lopova, dok, u međuvremenu, Gustave ostaje u vili i odluči ju opljačkati pa pobjeći. Tada pred njega dolazi Juliette, koja ga uvjerava da joj dopusti da pobjegne s njim. Nedugo zatim, vraćaju se i ostali; ispostavlja se kako je u casinu bio ples cvijeća i kako nisu mogli ranije doći.
Dok se ostali odlaze presvući, Dupont-Dufortovi otkriju pljačku i pozovu policiju. Lady Hurf ih odbija slušati i na kraju policija privede njih; stara bogatašica tada krene u potragu za lopovima i otkrije kako je Juliette nestala. I dok su svi uvjereni da ju je Gustave oteo, upravo ju on donosi, kako spava, želeći ju spasiti od života jednog lopova. Juliette se ubrzo probudi i odbija napustiti Gustavea, nakon čega se Lord Edgard pretvara da u njemu prepoznaje svog davno izgubljenog sina, želeći tako privoliti Lady Hurf da im da svoj pristanak na brak, tako da priča završava sretno.
Nagrade
Engleska adaptacija drame, pod naslovom Thieves' Carnival, podijelila je 1955. godine Drama Desk Award za najbolju dramu.
Literatura
- Anouilh, Jean (1938) (French). Le bal des voleurs, comédie-ballet (First izd.). Paris: s.n.. OCLC 1634935.
- Anouilh, Jean (1952). Thieves' Carnival, A Play in Four Acts. London: Methuen. OCLC 1051597.
- p
- r
- u
("ružičasti komadi")
- Humulus le muet (1929)
- Le Bal des voleurs (1932)
- Le Rendez-vous de Senlis (1937)
- Léocadia (1939)
("crni komadi")
- L'Hermine (1931)
- Jézabel (1932)
- La Sauvage (1934)
- Le Voyageur sans bagage (1937)
- Eurydice (1942)
- Antigone (1944)
- Roméo et Jeannette (1946)
- Médée (1946)
("blistavi komadi")
- L'Invitation au château (1947)
- La Répétition ou l'Amour puni (1950)
- Colombe (1951)
- Cécile ou l'École des pères (1952)
("škripeći komadi")
- Ardèle ou la Marguerite (1948)
- La Valse des toréadors (1951)
- Ornifle ou le Courant d'air (1955)
- Pauvre Bitos ou le Dîner de têtes (1956)
- L'Hurluberlu ou le Réactionnaire amoureux (1957)
- La Grotte (1961)
- L'Orchestre (1962)
- Le Boulanger, la Boulangère et le Petit Mitron (1968)
- Les Poissons rouges ou Mon père ce héros (1970)
("kostimirani komadi")
- L'Alouette (1953)
- Becket ou l'Honneur de Dieu (1959)
- La Foire d'empoigne (1962)
("barokni komadi")
- Cher Antoine ou l'Amour raté (1969)
- Ne réveillez pas Madame (1970)
- Le Directeur de l'Opéra (1972)
("tajni komadi")
- Tu étais si gentil quand tu étais petit (1972)
- L'Arrestation (1975)
- Le Scénario (1976)
("farsični komadi")
- Épisode de la vie d'un auteur (1948)
- Chers zoiseaux (1976)
- La Culotte (1978)
- Le Nombril (1981)
- Mandarine (1931)
- Y'avait un prisonnier (1934)
- La Petite Molière (1958)
- Le Songe du critique (1960)
- La Belle Vie (1965)
- Monsieur Barnett (1965)
- Vive Henri IV ! ou la Galigaï (1976)
- Œdipe ou le Roi boiteux (1978)
- Thomas More ou l'Homme libre (1987)