Melikert
Melikert (starogrčki: Μελικέρτης) bio je, u grčkoj mitologiji, sin beotskog kralja Atamanta i Inone, kćerke Kadmove.[1]
Nakon smrti svoje sestre Semele Inona je nagovorila Atamanta da prime na staranje mladog Dionisa, sina Zevsa i Semele. Time su navukli na sebe gnev Here, koja ih je kaznila ludilom. Atamant je ubio svog sina Learha, a Inona se s Melikertom bacila u more.[2] Međutim, raširenih ruku prihvatio ih je Posejdon, koji je potom Inonu pretvorio u morsku Nereidu.[3] Prema jednoj drugoj verziji, Melikerta je spasao delfin i doneo ga do Korintske prevlake, a ljudi su mu ukazali počasti i, promenivši mu ime u Palemon (Παλαίμων), uveli su njegov kult i u njegovu čast ustanovili Istamske igre.[4] Neki pričaju da je Atamant u svojoj mahnitosti od Learha pomislio da je jelen i da ga je ubio, a da je Inona bacila Melikerta u kotao ključale vode i da je potom, s mrtvim deteom, skočila u more.[5]
Prema rimskom mitu,[6] Inona je s Melikertom pobegla na Volujski trg (Forum boarium), gde joj je proročica Karmenta prorekla da će Inona i Melikert postati božanstva koja će Grci poštovati kao Leukoteju i Palemona, a Rimljani kao Mater Matutu i Portuna.[7]
Reference
- ↑ Schmitz, Leonhard (1867), „Melicertes”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston, pp. 8
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 9, 1.
- ↑ Nono, Ep o Dionisu, X, 76 sqq.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, I, 44, 7.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 4, 3.
- ↑ Ovidije, Fasti, VI, 485 sqq.
- ↑ Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Portun
Literatura
- Schmitz, Leonhard (1867), „Melicertes”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston, pp. 8
- Schmitz, Leonhard (1867), „Athamas (1)”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1, Boston, pp. 8
- Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga.
