Spomenik palim Krajišnicima

Spomenik na Banj brdu (nekadašnji Šehitluci)

Spomenik palim Krajišnicima na Banj brdu, kod Banje Luke, izgrađen je 1961. godine i posvećen je Narodnooslobodilačkoj borbi naroda Bosanske krajine. Spomenik je jedan od simobola Banje Luke i predstavlja jedan od najvećih spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkoj borbi. Autor spomenika je poznati jugoslovenski i hrvatski vajar Antun Augustinčić.

Izgled spomenika

Spomenik palim Krajišnicima nalazi se na Banj brdu, nekadašnji Šehitluci (403 metra nadmorske visine), iznad Banje Luke, i udaljen je oko 5 kilometara od grada. Zbog svojih dimenzija (visina 13, a dužina 24 metra) jedno je od prepoznatljivih obeležja grada.

Spomenik je mauzolejskog tipa i izgrađen je od belog bračkog kamena. Ima jedinstvenu formu, posebnu dinamiku i gledan iz daljine, deluje kao „metak ispaljen u pravcu Bosanske krajine“ (Kozare i Grmeča). Na pročelju spomenika, iznad ulaznih vrata, nalazi se figura nagog mladića koji u ruci drži zastavu. Na bokovima spomenika nalaze se reljefi koji u nizu slika prikazuju - okupaciju, zčočine okupatora i domaćih izdajnika, ustanak i borbu protiv neprijatelja do konačne pobede. Spomenik se veoma malo razlikuje od originalne makete, koju je autor izradio, i koja se nalazi u Galeriji „Antun Augustinčić“ u Klanjecu u Hrvatskoj.

Unutrašnjost spomenika, na temu revolucionarne epopeje, oslikao je slikar Ismar Mujezinović, prema nacrtima svoga oca, Ismeta Mujezinovića poznatog jugoslovenskog i bosanskohercegovačkog slikara.

Istorija

Spomenik se nalazi na mestu na kom se nalazila šumska kuća u kojoj je 8. juna 1941. godine održana Oblasna konferencija KPJ za Bosanku krajinu na kojoj su učesnici savetovanja upoznati sa odlukama i zaključcima Majskog savetovanja CK KPJ i razmatrane organizaciono-političke mere oko pripremanja ustanka. Tada su postavljeni zadataci za pripreme oružanog ustanka protiv okupatora i formiran je Oblasni vojni komitet za Bosansku krajinu, a njegove članove izabrani su: Osman Karabegović, Branko Babić, Kasim Hadžić i Josip Mažar Šoša. Ovim savetovanjem je rukovodio sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu Đuro Pucar Stari, a pored njega savetovanju je prisustvovalo još 14 članova: Osman Karabegović, Velimir Stojnić, Branko Babić Slovenac, Ljubo Babić, Vaso Butozan, Šefket Maglajlić, Boško Šiljegović, Ilija Došen, Josip Mažar Šoša, Ivica Mažar, Mićo Šurlan, Karlo Rojc, Kasim Hadžić i Relja Lukić.

Spomenik je izgrađen 1961. godine, a svečano je otvoren 27. jula 1961. godine, na Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, u okviru proslave dvadesetogodišnjice ustanka. Od tada je postao mesto koje su posećivali posetioci iz svih krajeva Jugoslavije, ali i iz inostranstva. Aprila 1966. godine, prilikom posete Banja Luci, spomenik je obišao i predsednik SFRJ Josip Broz Tito.

U toku izgradnje spomenika, slikar Ismet Mujezinović je obećao da će, po njegovom završetku, oslikati unutrašnjost slikama na temu revolucije naroda Jugoslavije. Pošto je po završetku spomenika, voda prodirala u unutrašnjost, od ove ideje se privremeno odustalo. Kada je krajem osamdesetih godina, saniran problem ulaska vode, slikar Ismar Mujezinović, ispunio je obećanje svog pokojnog oca Ismeta Mujezinovića i oslikao unutrašnjost spomenika. Posebnom tehnikom na izbrušene kamene ploče, preneo je crteže svoga oca.

Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 4. septembra 2013. godine, donijela je odluku da se Spomenik palim Krajišnicima proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo.

Izvori

  1. „Spomenik palim Krajišnicima”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Arhivirano iz originala na datum 2021-05-06. Pristupljeno 16. 3. 2024. 

Literatura

  • Revolucionarno vajarstvo. „Spektar“, Zagreb 1977. godina
  • GLAS SRPSKE: Urušavanje spomenika prijeti posjetiocima 13.07.2009. Arhivirano 2009-07-17 na Wayback Machine-u
Spomenik palim Krajišnicima na Wikimedijinoj ostavi