Dubravka Ugrešić
Dubravka Ugrešić | |
---|---|
![]() Dubravka Ugrešić | |
Rođenje | (1949-03-27)27. 3. 1949. Kutina, Hrvatska, SFRJ |
Smrt | 17. 3. 2023. (dob: 73) Amsterdam, Nizozemska |
Državljanstvo | nizozemsko |
Zanimanje | književnica, prevoditeljica |
Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. ožujka 1949. – Amsterdam, 17. ožujka 2023.) bila je jugoslavenska i nizozemska književnica i prevoditeljica.
Biografija
Rusistiku i komparativnu književnost diplomirala je 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti (1974–93). Početkom 1990-ih pisala je eseje protiv nacionalizma, rata i etničke mržnje (sakupljene u zbirci Kultura laži, 1996), zbog čega je u hrvatskim medijima i javnosti proglašena »izdajicom«, »narodnim neprijateljem« i »vješticom«. God. 1993. napustila je Hrvatsku i nekoliko godina provela u Njemačkoj te SAD-u, a od 2001. živi u Amsterdamu. Piše i predaje na američkim i evropskim sveučilištima i surađuje u evropskim novinama i časopisima.
God. 1981. objavila je kratki roman Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork story, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubićem) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma, savjete. Štefica je, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena na film (U raljama života, R. Grlić).
Stalno propitivanje prirode pisanja i književnosti, suprotstavljanje popularne kulture visokoj literaturi, te kasnije problematiziranje egzila i pitanja identiteta, najčešća su obilježja njenih romana.
U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom uređivala je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u deset svezaka. Prevodila je s ruskoga (Danil Harms, Boris Pilnjak) i pisala scenarije za film i televiziju (U raljama života, Za sreću je potrebno troje).
Knjige su joj prevedene na gotovo sve evropske jezike i nagrađene međunarodnim nagradama.
Djela
- Mali plamen (1971)
- Filip i Srećica (1976)
- Poza za prozu (1978)
- Nova ruska proza (1980)
- Štefica Cvek u raljama života (1981)
- Život je bajka (1983)
- Forsiranje romana reke (1988)
- Kućni duhovi (1988)
- Američki fikcionar (1993)
- Kultura laži (1996)
- Muzej bezuvjetne predaje (1998)
- Zabranjeno čitanje (2002)
- Ministarstvo boli (2004)
- Nikog nema doma (2005)
- Baba Jaga je snijela jaje (2008)
- Početnica za nepismene (2010)
- Napad na minibar (2010)
- Europa u sepiji (2013)
- Karaoke kultura (2015)
- Lisica (2017)
Nagrade i priznanja
- Nagrada »Meša Selimović« (1988)
- Nagrada »Ksaver Šandor Gjalski« (1988)
- НИН-ova Nagrada za najbolji roman godine (1988)
- Nagrada grada Zagreba (1989)
- Evropska nagrada za esej »Charles Veillon« (1996)[1]
- Nagrada za otpor Zaklade za umjetnički otpor 1942–1945 (1997)[2]
- Nagrada SWR-Bestenlistea (1998)[3]
- Austrijska državna nagrada za evropsku književnost (1999)[4]
- Nagrada »Heinrich Mann« (2000)[5]
- Priznanje PEN centra BiH (2002)
- Nagrada »Katarina Frankopan« (2002; odbila primiti)
- Književna nagrada Feronia, posebno priznanje stranom autoru (2004)[6]
- Nagrada Independenta za stranu fikciju (2006)
Izvori
- ↑ „Le Prix Européen de l'Essai Charles Veillon - Fondation Charles Veillon”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-06. Pristupljeno 2007-10-30.
- ↑ Verzetsprijs van de Stichting Kunstenaarsverzet 1942-1945
- ↑ Preis der SWR-Bestenliste, Literaturpreis Gewinner
- ↑ Österreichischer Staatspreis für Europäische Literatur, Literaturpreis Gewinner
- ↑ Heinrich-Mann-Preis, Akademie der Künste, Berlin
- ↑ „Premio Letterario Feronia Città di Fiano 2004”. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-30. Pristupljeno 2007-10-30.
Eksterni linkovi
- Službena stranica
- Complete Rewiev stranica, s recenzijama i kritikama pojedinih djela
- Feralov intervju Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
- Intervju Radija 101
- Nacionalov intervju Arhivirano 2008-10-05 na Wayback Machine-u
- Dubravka Ugrešić na IMDB-u
- p
- r
- u
Zbigniew Herbert (1965)
W. H. Auden (1966)
Vasko Popa (1967)
Václav Havel (1968)
- nije dodijeljena (1969)
Eugène Ionesco (1970)
Peter Huchel (1971)
Sławomir Mrożek (1972)
Harold Pinter (1973)
Sándor Weöres (1974)
Miroslav Krleža (1975)
Italo Calvino (1976)
Pavel Kohout (1977)
Simone de Beauvoir (1978)
Fulvio Tomizza (1979)
Sarah Kirsch (1980)
Doris Lessing (1981)
Tadeusz Różewicz (1982)
Friedrich Dürrenmatt (1983)
Christa Wolf (1984)
Stanisław Lem (1985)
Giorgio Manganelli (1986)
Milan Kundera (1987)
Andrzej Szczypiorski (1988)
Marguerite Duras (1989)
Helmut Heißenbüttel (1990)
Péter Nádas (1991)
Salman Rushdie (1992)
Čingiz Ajtmatov (1993)
Inger Christensen (1994)
Aleksandar Tišma (1995)
Jürg Laederach (1996)
Antonio Tabucchi (1997)
Dubravka Ugrešić (1998)
Péter Esterházy (1999)
António Lobo Antunes (2000)
Umberto Eco (2001)
Christoph Hein (2002)
Cees Nooteboom (2003)
Julian Barnes (2004)
Claudio Magris (2005)
Jorge Semprún (2006)
A. L. Kennedy (2007)
Ágota Kristóf (2008)
Per Olov Enquist (2009)
Paul Nizon (2010)
Javier Marías (2011)
Patrick Modiano (2012)
John Banville (2013)
Ljudmila Ulickaja (2014)
Mircea Cărtărescu (2015)
Andrzej Stasiuk (2016)
Karl Ove Knausgård (2017)
Zadie Smith (2018)
Michel Houellebecq (2019)
Drago Jančar (2020)
László Krasznahorkai (2021)
Ali Smith (2022)